UVOD
Duga je i bogata povijest našega kluba, a njegovi počeci smješteni su još u 1939. godinu kada je osnovan na mjestu na kojem se i danas nalazi pod imenom GEC (Gradska električna centrala).
Poslije II. svjetskog rata kraće će se vrijeme zvati „Dinamo“, da bi od 1946. godine bio teniska sekcija u sklopu Radničkog sportskog društva Metalac. Kao samostalni subjekt – Teniski klub Metalac – upisan je u knjige 1954. i pod tim je imenom djelovao sve do 1989. godine.
Tada je Skupština kluba odlučila raskinuti odnose sa matičnim športskim društvom „Metalac“, donosi novi Statut i mijenja ime u Hrvatski teniski klub „Zagreb“, ime koje klub nosi sve do današnjih dana.
Ime TK Metalac i HTK Zagreb iz godine u godinu dobivalo je sve više na vrijednosti, da bi u samostalnoj Hrvatskoj postalo sinonim uspješnosti te vodeći teniski klub u Hrvatskoj.
KAKO JE POČELO…
Davne 1939. godine grupa entuzijasta i športskih funkcionera na čelu s inž. Otmarom Kosijem sagradili su na dijelu današnje lokacije klub s dva zemljana teniska igrališta i prizemnu zgradu s drvenim krovom, koja je sadržavala klupski dom, svlačionice, sanitarni čvor te stan za domara kluba. Klub je pripadao Gradskoj električnoj centrali.
Nakon kraćeg preimenovanja u Dinamo, postao je jedna od sekcija u sklopu RSD Metalac, da bi se 4. travnja 1954. osnovao Teniski klub Metalac, kojega je prvi predsjednik bio inž. Mladen Hegedušić.
TK Metalac radi na organiziranom vođenju sportskog i rekreacijskog karaktera kluba. Organizira se Sindikalno prvenstvo Zagreba koje će postati tradicionalno, trajat će gotovo puna četiri desetljeća i postati jako popularno natjecanje među rekreativcima grada Zagreba. Broj sudionika se iz godine u godinu povećavao, zadnjih desetak godina nastupalo je više od 120 sudionika. Jedan od najtrofejnijih tenisača bio je naš član inž. Zlatko Leitner.
Tenisači Metalca 1956.osvajaju momčadsko prvenstvo Hrvatske, a počela je s radom i teniska škola koju vodi Bačkov. Podaci kažu da je 1958. klub brojio 103 člana koji se sami brinu o održavanju igrališta.
Godine 1962. predsjednik kluba postaje Nikola Vučetić. Nekako u to doba klub zapada u stagnaciju i organizacijsku i igračku koja je potrajala pet-šest godina. Igrači odlaze u druge klubove, pa je tako Metalac napustio i poznati reprezentativac Vlado Prešecki.
Tek 1968. godine klub postaje znatno bolje organiziran, dječju školu s dosta darovite djece vodi Nikola Pavec, a Ivica Čukelj postaje najprije pionirski prvak Zagreba, a 1970. i Jugoslavije. Njegovim stopama nastavljaju i Damir Abaffy, Višnja Čukelj, Mirna Abaffy, Metka Regan, Dubravka Milonja i drugi te osvajaju visoka mjesta na prvenstvima Hrvatske i Jugoslavije za mlađe uzraste.
DAVOR SUIĆ – 24 GODINE NA ČELU KLUBA
U tom razdoblju predsjednik kluba najprije je Albin Gjurgjan, pa 1969. Miloslav Abaffy, dok upravu kluba čine agilni članovi Klement Heger, Robert Lovko, Nada Rošić i Dragutin Tučkar (dugogodišnji revni klupski blagajnik), a na mjesto predsjednika zatim dolaze zatim inž. Davorin Filipović (1976.) , te Robert Lovko (1978.).
Razdoblje je to vrlo dobrih športskih rezultata, ne samo u kategoriji mladeži. Predsjednici u jednogodišnjem mandatu potom postaju Zlatan Markotić (1981.), odnosno inž. Božidar Jazbec (1982.)
Krajem sedamdesetih počinje druga faza izgradnje kluba. Izgradnju igrališta 3,4 i 5 predvodi inž. Davorin Filipović, uz pomoć klupske uprave i ostalih članova, zahvaljujući i financijskim sredstvima tadašnjeg SIZ-a za fizičku kulturu općine Trešnjevke (Josip Guberina). Puno se radi na ozelenjavanju okoliša kluba i malo-pomalo Metalac od kluba s dva skromna neugledna terena, postaje uvažen klub s pet igrališta, teniskim zidom, hortikulturno sjajno uređen. Najkraće rečeno – pretvorio se u jedan od najljepših teniskih klubova ne samo u Zagrebu.
Klub sad ima sve veće ambicije da i u športskom smislu ima bolje rezultate, a ne da talentirani tenisači i tenisačice, zbog uvjeta (ponajprije manjak terena) odlaze u druge klubove poput, primjerice, Darije Dešković. U klubu se, angažiranjem grupe volontera i športskih enzuzijasta stvara naglašena športska klima pod vodstvom tad već afirmiranog trenera Damira Abaffya. Tu su još i Božidar Jazbec, Zlatko Leitner, Pavle Sučić, Davor Suić uz još neke članove i igrače kluba.
Na Skupštini održanoj 7. prosinca 1982. za predsjednika kluba izabran je inž. Zlatko Leitner. Međutim, zbog velikih obveza na poslu i nemogućnosti vođenja kluba, Upravni odbor je 1983.godine za predsjednika izabrao inž. Davora Suića vrsnog športaša i bivšeg rukometnog reprezentativca . On će kasnije još čak osam puta uzastopno biti izabran za predsjednika!
U čitavom tom razdoblju koje je pod Suićevim predsjedanjem trajalo pune 24 godine, stvorena je odlična fizionomija kluba, športski uspjesi redali su se jedan za drugim. I te kako se pazilo da svi uzrasti, od teniske škole do seniora, imaju dobre uvjete za napredak, a da uz to i sve veći broj članova rekreativaca bude zadovoljan i da rado dolaze u svoj klub.
PRVI NASLOV DRŽAVNIH SENIORSKIH PRVAKA
Metalac iz godine u godinu ima sve uspješnije igrače. Državni su prvaci u raznim kategorijama, a 1986. klub se plasirao u I. tenisku ligu, a već 1988. (pa onda i 1990.godine) osvaja seniorsko prvenstvo Jugoslavije. Taj tada golemi uspjeh ostvarili su Velimir Zovko, Vjeran Friščić, Boris i Igor Brezac, Ivica Pađen, Bojan Fiščur, Gordan Širola, Saša Hiršzon, Darko Babić i trener Damir Abaffy.
Organiziraju se mnoga natjecanja, a u kolovozu 1989. godine klub dobiva organizaciju 44. seniorskog prvenstva Jugoslavije. U završnici naš igrač Saša Hiršzon osvaja 2.mjesto izgubivši finale u susretu s Goranom Prpićem, tad vrhunskim igračem u svjetskim razmjerima, a kasnije također našim članom. Treba tu svakako spomenuti da je velik dio svoje teniske karijere naš član bio i Bruno Orešar.
Od 1987. godine počela je i treća faza obnove i izgradnje kluba.Ušli smo u program sredstava Univerzijade: ruši se stara zgrada i gradi se katnica sa svim športskim potrebnim sadržajima, zatim još jedan teniski teren (broj 6) te dvorana na sjevernoj strani kluba.Tu se angažiraju mnogi članovi i prijatelji kluba među kojim se posebno ističu Damir Abaffy, Božidar Jazbec, Miroslav Biondić, Nikola Perica, Pavle Sučić, Davor Tomljenović, Nikola Orešković, Davor Suić i drugi.
Nažalost, dio našeg zemljišta općina Trešnjevka dodjeljuje hotelu „Panorama“ (HUP Zagreb) za izgradnju dva teniska terena, a koje će oni kasnije davati našem klubu u najam. Tako smo ukupno raspolagali sa 8 igrališta na kojima smo mogli obavljati sve svoje sad već bitno povećane potrebe, a ujedno i organizirati sva natjecanja iz programa državnog teniskog saveza.
Klub krajem osamdesetih ima oko 170 članova rekreativaca, pedesetak natjecatelja, a u teniskoj školi i do 100 polaznika.
Za vrijeme Domovinskog rata Klub se uključuje u obranu i organizira svoje članove. Neki od njih odlaze kao dragovoljci u športsku četu, u civilnu zaštitu i sl. To je vrijeme kada su sredstva značajno smanjena, ali klub uspjeva zadržati kvalitetu i rezultate. Osvojeno je nekoliko državnih prvenstava u pojedinačnim i momčadskim natjecanjima, kako u juniorskim, tako i seniorskim.
Stasaju mnogi budući prvaci, a u klub dolaze i mnogi ponajbolji tenisači iz drugih klubova. Svakako treba spomenuti sljedeća imena iz tog razdoblja: Marčelo Manola, Josip Dumanić, Luka Kutanjac, Vladimir Sever, Bora Celiščak, Joško Topić, Tomislav Prpić, Matko Koprčina, Ivan Prskalo, Damir Barišić, Petar Bubalo. Marija Čičak (danas vrhunska teniska sutkinja svjetskoga ranga), Krešo i Kruno Zrinski, Roko Karanušić, Željko Krajan, Saša Tuksar, Vjekoslav Skenderović, Alen Belobrajdić, Kristijan Schneider, Ivan Cinkuš (sada uspješni trener) i mnogi drugi.
ČETVRTA FAZA IZGRADNJE KLUBA
Od 1995. godine nastavlja se daljnji razvoj kluba. Ušli smo u tzv. četvrtu fazu: izgrađen je novi teniski zid te asfaltno igralište sa sintetskom podlogom “Rukort“, postavljena je rasvjeta na svim terenima, a u dvorani je postavljena nova umjetna podloga, pa je otad klub u posjedu tri od četiri podloge koje se koriste u svijetu (sve osim trave), po čemu je HTK Zagreb jedinstven u Hrvatskoj.
Uz velike organizacijske napore gospodina Duilija Belića i dr. Miroslava Dragičevića na zatvaranju financijske konstrukcije, klub je (dijelom i uz pomoć nekoliko sponzora), uspio kupiti zračni balon koji prekriva tri igrališta. Tako je produžena sezona na cijelu godinu, što je bio preduvjet za daljnji razvoj naših tenisača, ali je to, naravno, oduševilo i sve rekreativce koji su dotad u zimskim mjesecima „razilazili“ sa svojim klubom.
Potrebno je spomenuti da su velika podrška i pomoć predsjedniku Davoru Suiću bili i članovi Upravnog odbora koji imaju također velike zasluge za očigledan napredak Kluba u svim segmentima. To su (abecednim redom) u to doba bili Miroslav Biondić, Tomislav Blagus, Miroslav Dragičević, Pero Došen, Nediljko Jelčić, Mate Prskalo i Mihovil Švigir.
Za vrijeme mandata Davora Suića, velik dio tog razdoblja dužnost tajnika i blagajnika kluba obavljao je dr.Drago Krnoul, poznati svestrani športaš, novinar i športski djelatnik.
NOVI PREDSJEDNIK MIHOVIL ŠVIGIR
Na izbornoj Skupštini kluba 25 svibnja 2006. godine izabran je jednoglasno novi predsjednik – diplomirani pravnik Mihovil Švigir, također vrstan športaš (negdašnji jugoslavenski reprezentativac u hokeju na travi) i dugogodišnji športski novinar i urednik u listu „Vjesnik“. Na toj istoj skupštini Davor Suić proglašen je doživotnim počasnim predsjednikom kluba, a novi Upravni odbor ujedno ga postavlja za direktora kluba, dužnost koju obnaša sljedećih šest godina.
Predsjednik Mihovil Švigir uspješno nastavlja športski i organizacijski kontinuitet. Klupski život obogaćuje se novim sadržajima, rekonstruira se velika terasa kluba, Klupski dom, svlačionice, trim kabinet, renovira se stan za boravak športaša, nabavlja se kombi vozilo za putovanja.
Novi Upravni odbor je u sastavu Miroslav Biondić, Matija Dorić, Miroslav Dragičević, Mislav Galić, Franjo Luković, Jadran Mimica, Mate Prskalo, Miljenko Živaljić.
U sljedećem mandatu (2010.-2014.) Mislava Galića zamijenio je Ivan Cvjetković, a u trećem Švigirovom četverogodišnjom mandatu u Upravni odbor ulaze i Davor Suić (umjesto Mate Prskala) odnosno Mate Štetić (umjesto Matije Dorića).
Klub je četiri godine za redom (od 2010. do 2013.) igrao u finalu seniorskog državnog prvenstva (prvaci 2011. i 2012.), prvi naslov državnih prvakinja osvojile su i seniorke (2012.) i juniorke (2012. i 2014.), a juniorska momčad postavila je upravo izvanredan niz – državni su momčadski prvaci uzastopno od 2010. do 2014. godine.
ZLATNA 2012. GODINA
U klupske almanahe zlatnim je slovima upisana 2012. godina kada je klub osvojio naslove prvaka u sve četiri konkurencije – seniori, seniorke, juniori i juniorke, što nijednom drugome klubu nikad nije uspjelo!
Velikan našeg tenisa Goran Ivanišević dugogodišnji je naš član, baš kao i tenisačica svjetskog ranga Ajla Tomljanović, a njima su se pridružili i Borna Ćorić (2011.) i Marin Čilić (2012.).
Osim njih, uvaženi tenisači i tenisačice HTK Zagreb u tom su razdoblju (2000.-2015.) i Joško Topić, Roman Kelečić, Nikola Martinović, Toni Androić, Franko Škugor, Nikola Mektić, Borut Puc, Ivan Cinkuš, Marin Bradarić, Nikola Martinis, Marko Mijačević, Roko Glasnović, Jana Fett, Petra Šunić, Nika Bešker i mnogi, mnogi drugi (šest godina naš član je tako bio i Ivo Karlović), više ili manje zaslužni za velike športske uspjehe našega kluba.
STIGLA ANA KONJUH!
Potkraj 2015. godine u naš je klub stiglo desetak tenisača i tenisačica iz drugih klubova. Najveće ime među njima svakako je velika nada svjetskog tenisa 18-godišnja Ana Konjuh kojoj se predviđa blistava teniska budućnost.
Osim nje, članom HTK ZAGREB postao je i Davis Cup reprezentativac Mate Delić (zajedno s braćom Dujom i Domagojem), zatim odlični seniorski trojac Dino Marcan, Antonio Šančić i Lovro Zovko, pa osvajač Orange Bowla (2014.) u konkurenciji do 12 godina silno nadareni Borna Devald, kao i Borna Gojo (1998. godište) od kojega hrvatski tenis u budućnosti također može puno očekivati…
Očito da je HTK ZAGREB pravi magnet za najbolje hrvatske tenisače i tenisačice kojima klub nastoji osigurati najbolje uvjete za rad i trening.
Inače, u 2015. godini HTK ZAGREB je osvojio već šesti uzastopni (!) naslov juniorskih momčadskih prvaka, a naslov su obranile i juniorke, uz cijelo mnoštvo naslova na državnim pojedinačnim prvenstvima u svim kategorijama i svim disciplinama (pojedinačno, parovi – muški, ženski i mješoviti) te tako samo potvrdili primat kluba broj 1 u Hrvatskoj!
OBNOVLJENA DVORANA!
Nakon pet-šest godina planiranja, napokon smo realizirali našu želju – u jesen 2016. godine obnovili smo u potpunosti našu dvoranu. Postavljena je nova podloga, kao i nova, pojačana rasvjeta te je našim igračima sad pravi užitak trenirati u njoj.
Klub je u cjelokupnoj investiciji (od otprilike 200.000 kuna) sudjelovao s trećinom novaca, a ostatak (svatko po trećinu) nadodali su naši ugledni članovi Marin Čilić odnosno Borna Ćorić.
U 2016. godini izvanredan niz je produljen: naša juniorska momčad i opet je postala prvak Hrvatske, već sedmu godinu za redom, a Marin Čilić stigao je do rankinga karijere – šestog mjesta na ATP ljestvici.
A da je HTK ZAGREB omiljeno mjesto za sve hrvatske tenisače i tenisačice iznova je potvrdio i prijelazni rok u prosincu 2016.: na Trešnjevku je stiglo njih čak sedamnaestoro sa svih strana Hrvatske!
Molimo sve članove koji možda posjeduju dodatne podatke ili fotografije iz naše povijesti da se svakako jave kako bismo obogatili riječu odnosno slikom priču o nastanku i razvoju našega kluba.